PRILAGODBA (ADAPTACIJA) na vrtić/jaslice
Polazak djeteta u vrtić /jaslice iz temelja mijenja način življenja djeteta i postavlja veliki zahtjev na njegovu cjelokupnu osobnost da se prilagodi tim okolnostima. Kako će se dijete prilagoditi ovisi od djetetovih urođenih i stečenih osobina, iskustava, stavova i postupaka roditelja, te sveukupnog okružja vrtića.
Proces je dvosmjeran. Dijete i djetetova obitelj prilagođavaju se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a institucija – vrtić svoje sveukupno okružje treba, koliko je god moguće, prilagoditi djetetu s ciljem što uspješnije prilagodbe.
DIJETE I PRILAGODBA
Razdoblje prilagodbe je vrijeme u kojem se dijete suočava s odvajanjem od roditelja, sigurnog i poznatog obiteljskog okruženja, a upoznaje okružje vrtića te stječe sigurnost u tom okruženju. Obzirom da je to velika i zahtjevna promjena u djetetovu životu, stresna je za dijete.
Dijete može reagirati, ponašati se na različite načine: plakati, opirati se pri odvajanju od roditelja, udarati, odbijati komunikaciju s odgajateljem, ne uključivati se u aktivnosti, povlačiti se, osamljivati, tugovati, odbijati hranu, imati probavne smetnje, privremeno se vraćati «korak unazad» u razvoju… Takva ponašanja su očekivana i prolazna. Ako s vremenom njihov intenzitet ne jenjava, ako se proširuju oblici iskazivanja otpora, neprihvaćanja, možemo govoriti o težoj prilagodbi.
Vrsta reakcija, ponašanja djeteta u razdoblju prilagodbe, njihov intenzitet i trajanje ovise o različitim čimbenicima.
Posebno su značajni:
*kvaliteta privrženosti između djeteta majke / roditelja / staratelja
*ostvarena sigurna privrženost s majkom / roditeljem / starateljem olakšava djetetu uspostavljanje društvenih odnosa s osobama izvan obitelji, prilagodbu na institucionalni kontekst.
*odgovaranje na djetetove potrebe, naročito u prvim mjesecima djetetova života.
*roditeljeva / starateljeva vedrina i emocionalna dostupnost razvit će kod djeteta sposobnost vladanja svojim emocijama, da se utješi, umiri.
*temperament djeteta; urođena težnja djeteta prema doživljavanju i izražavanju nekih vrsta emocija, većoj ili manjoj osjetljivost na podražaje iz okoline, brzini i snazi emocionalnog reagiranja. Posebno je važna regulacija: sposobnost vraćanja u stanje prije emocionalne promjene.
*odgojni stil roditelja/staratelja
Pozitivan utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta, a napose na razvoj djetetove sigurnosti ima demokratski- dosljedan -autoritativan odgojni stil. Djetetu se pruža toplina i potpora, postavljaju granice, provodi nadzor ponašanja uz objašnjavanje, postavljaju zahtjevi. Dijete osjeća sigurnost, sretno je, znatiželjno, maštovito i lakše se prilagođava u novoj sredini.
Suprotno, autoritarni, permisivni, zanemarujući stilovi odgajanja imaju, uz ostalo, za posljedicu osjećaj nesigurnosti kod djeteta, što će otežati prilagodbu.
*stabilnost obiteljske dinamike
Stabilni odnosi u obitelji, ozračje međusobnog uvažavanja i potpore, emocionalna toplina u obitelji direktno utječu na emocionalnu stabilnost i osjećaj sigurnosti djeteta, a tada i lakšu prilagodbu. Pojava teže bolesti člana obitelji, posebno roditelja, duže izbivanje roditelja / skrbnika, preseljenje ili bilo kakva slična promjena mogu imati negativan utjecaja na osjećaj sigurnosti djeteta.
*igra roditelja / skrbnika s djetetom i poticajno okružje u obitelji utječe na djetetovu emocionalnu kontrolu, društvenu prilagođenost, odnosno na lakšu prilagodbu na vrtić.
*iskustvo odvajanja iz obitelji
Ako je dijete već imalo pozitivno iskustvo pri odvajanju od roditelja i boravka u drugim sredinama to će u ovoj prilagodbi pomoći. Međutim ako su iskustva neugodna, primjerice ako je dijete zbog bolesti (dodatni stres) moralo boraviti u bolnici, to može imati negativni utjecaj i na prilagodbu vrtićkom okružju.
*otpornost na stres
Važno je napomenuti da unatoč važnosti i utjecaju svega navedenog treba računati na djetetovu otpornost na stres, pogotovo ako je bilo izloženo nekom od negativnih utjecaja. Dijete može svojom otpornošću na stres neutralizirati nepovoljne okolnosti.
RODITELJI I PRILAGODBA
Roditelji svojim stavom, emocionalnim reakcijama verbalnim i napose neverbalnim porukama direktno utječu na to kako će dijete doživljavati vrtić. Ako roditelj ima povjerenje u vrtić i odgajatelje, dijete će to osjetiti i to će mu olakšati prilagodbu na vrtić. Ako je pak roditelj nepovjerljiv i nesiguran u vrtić, to će nepogrešivo i dijete osjetiti i u skladu s time reagirati. Dijete stječe osjećaj sigurnosti u vrtiću preko roditeljeve sigurnosti.
Roditelj stječe povjerenje u vrtić na temelju dobre informiranosti o životu u vrtiću, te iz iskustva. Informacije roditelj može steći u neposrednom kontaktu sa stručnim djelatnicima vrtića: razgovori sa članovima stručnog tima vrtića, putem tiskanih materijala vrtića (ustrojstvo vrtića, vrste programa, pristupi u radu…), putem web stranica vrtića, neposredno praćenjem odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću, roditeljskih sastanaka, stručnih radionica koje organizira vrtić, stručnih časopisa.
Važno je da roditelji sudjeluju na roditeljskim sastancima i stručnim radionicama koje vrtić organizira za roditelje novoupisane djece, na kojima se posebno govori i razmjenjuju iskustva o tijeku prilagodbe djeteta, te na individualnim razgovorima o tijeku prilagodbe njegova djeteta.
SAVJETI RODITELJIMA ZA USPJEŠNU PRILAGODBU
*jasno izražavati pozitivan stav prema vrtiću
*govoriti djetetu što ga očekuje u vrtiću, što će se tamo događati (prilagođeno dobi djeteta)
*pokazati djetetu vrtić, poigrati se na igralištu vrtića s djetetom
Kada je dijete krenulo u vrtić:
*s odgajateljima dogovoriti vrijeme boravka djeteta u vrtiću koje se postepeno produžava u dogovoru s odgajateljima
*izražavati prihvaćajući odnos prema odgajatelju
*izabrati igračku ili predmet koji će dijete ponijeti u vrtić
*iskreno reći djetetu sve o tome kad će ostati i koliko u vrtiću
*redovito dovoditi dijete u vrtić ( osim u slučaju bolesti) jer svaki izostanak vraća proces na početak
*kontinuirano razmjenjivati informacije s odgajateljima o ponašanju i reakcijama djeteta
Važno je da roditelj o svakoj nedoumici vezano uz ponašanje i reakcije djeteta otvoreno i što prije razgovara s odgojiteljima ili stručnim suradnicima.
VRTIĆ I DJECA I RODITELJI U PRILAGODBI
Proces prilagodbe je dvosmjeran. Dijete i djetetova obitelj prilagođavaju se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a institucija – vrtić svoje sveukupno okružje treba, koliko je god moguće, prilagoditi djetetu. DIJETE JE VRIJEDNOST SAMA PO SEBI i zato se ono prihvaća takvo kakvo jest sa svim svojim osobinama, vrijednostima i potrebama.
Za ostvarenje tog načela potrebno je što bolje upoznati dijete, njegove razvojne osobine i potrebe, interese, navike, način življenja u obitelji, te očekivanja roditelja / staratelja. Na temelju tih spoznaja, vrtić u cjelini, djetetovi odgajatelji neposredno nastoje, u okviru struke, organizacijskih i materijalnih mogućnosti sveukupno okruženje vrtića prilagoditi djetetu. Pod vrtićkim okruženjem podrazumijevamo: interpersonalnu, prostorno-materijalnu, organizacijsku i vremensku odrednicu.
Također i roditelji trebaju biti upoznati s načinom življenja u dječjem vrtiću. Kako bi se obostrano što bolje upoznali u vrtiću se organiziraju:
*individualni razgovori stručnih suradnika s roditeljima i djetetom
*roditeljski sastanci za roditelje / staratelje novoupisane djece
*stručne radionice za roditelje / staratelje na temu prilagodbe
*pisani materijali za roditelje
*individualni razgovori roditelja / staratelja s odgajateljima, stručnim suradnicima o tijeku prilagodbe djeteta.
SVIMA NAMA ŽELIMO ŠTO USPJEŠNIJU PRILAGODBU!
